|
Osvrt Grupacije ronilačkog turizma
HGK na
Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o obavljanju podvodnih
aktivnosti
(NN br.23/03)
(Za javne medije)
Posljednjih
dana javni mediji su prepuni prosvjeda i kampanja pojedinaca protiv stupanja
na snagu Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o obavljanju
podvodnih aktivnosti (NN 23/03). Slijedom nastalih promjena, u Hrvatskoj
želimo obavjestiti javnost u stvarno stanje vezano za obavljanje podvodnih
aktivnosti (ronjenje) u RH:
Koordinacijska grupa
za pravnu regulativu ronilaštva u RH, u kojoj su predstavnici nekoliko
nadležnih ministarstava, definirala je osnovne ciljeve izmjena pravne
regulative ronjenja u Hrvatskoj prema slijedećim elementima:
1.) uspostavljanje veće sigurnosti ronjenja,
2.) zaštita kulturne i prirodne baštine,
3.) zaštita gospodarskih interesa članica Grupacije ronilačkog turizma (GRT)
i interesa Hrvatskog
ronilačkog saveza (HRS),
te je donijela zakonske odredbe u okviru Pravilnika o izmjenama i dopunama
Pravilnika o obavljanju podvodnih aktivnosti (NN 23/03 od 14.02.2003.).
Grupacija ronilačkog
turizma (GRT) razmotrivši nove odredbe Pravilnika zauzela je slijedeće
stavove:
1) Izvođenje organiziranog ronjenja u organizaciji ovlaštenih pravnih i
fizičkih osoba (trgovačka društva, obrtnici i udruge) stvara preduvjete
sigurnog ronjenja pod vodstvom stručnih i kvalificiranih osoba (ovlašteni
voditelji ronjenja) uz poštivanje svih mjera sigurnosti uz obavezno
posjedovanje prateće opreme za pružanje prve pomoći unesrećenim roniocima.
2) U praksi se pokazalo da su devastatori kulturne baštine otuđivali
predmete iz podmorja (amfore i drugi arheološki nalazi) uglavnom u malim
grupe ili pojedinci koji su ronili bez ikakvog nadzora. Također, oni koji su
se bavili krivolovom (lov ribe, rakova i školjaka) tj. lovom morskih
organizama uz pomoć ronilačkih aparata i podvodne puške su opet pojedinci
bez nadzora. Shodno tome, organizacija podvodnih aktivnosti preko ovlaštenih
pravnih i fizičkih osoba (trgovačka društva, obrti i udruge) adekvatno je
rješenje postojećeg problema, a nadzor individualnih ronilaca postaje
olakšan uvidom u izdana Odobrenja za individualno ronjenje preko lučkih
kapetanija odnosno njenih ispostava.
3) U zadnjih nekoliko godina Hrvatsko podmorje je postalo pravi "El-Dorado"
za bujanje "crnog ronilačkog chartera". Radi se o pojedincima ili udrugama
koji organiziraju paket-aranžmane ronjenja na Jadranu, i sve usluge uredno
naplaćuju u svojoj državi, a sve ronilačke aktivnosti obavljali u Jadranskom
moru RH. Od tih naplaćenih usluga Hrvatska država nema izravne koristi,
novac za te ronilačke usluge je ostao izvan naših granica, a legalnim
ronilačkim centrima se stvorila nelojalna konkurencija, pa se pružanje
turističkih ronilačkih usluga kod nekih ronilačkih centara svela na
minimum.
KOMENTAR:
Organizirano ronjenje u nadležnosti tvrtke ili
obrta – komercijalno za
turiste-goste
Svi gosti ronilačkih centara mogu koristiti
komercijalne usluge koje pruža centar, ocjenjivati kvalitetu usluga i
dogovarati se oko cijena usluga koje plaćaju za ronjenja, najam opreme,
vodiča u podmorju i drugo. U radu ronilačkih centara i udruga koje su svoje
aktivnosti obavljale u skladu sa zakonom nove odredbe ne unose nikakve
izmjene u odnosu na dosadašnji način rada i poslovanja. Oni koji koriste
reakcije javnosti prenošenjem neistine, a prikrivajući svoje interne
interese - pravilnik ocjenjuju negativnim.
Organizirano ronjenje u nadležnosti udruge građana
– nekomercijalno za članove
udruga, Organizirano ronjenje u nadležnosti
udruge građana uvršteno je u Pravilnik, te je začuđujuće da je on sada
sporan Hrvatskom ronilačkom Savezu (HRS). HRS je savez udruga, a ne
pojedinaca te nije jasno zbog čega odjednom tolika briga HRS-a o
pojedinačnom-individualnom ronjenju a ne o svojim udrugama.
Nadalje, smatramo da bi HRS trebao poticati udruživanje pojedinaca u udruge,
opravdati zakonske obveze plaćanja koncesijskih odobrenja (2.400 kuna za sve
svoje članove) koja omogućavaju zajedničke aktivnosti svih članova udruga.
Upravo je apsurdno da se HRS kao savez udruga građana zalaže za individualno
ronjenje koje je u suprotnosti sa ciljevima i zadacima općenitog rada u
udrugama.
To uključuje organizaciju podvodnih aktivnosti svojim članovima pod vodstvom
iskusne stručne osobe s kategorijom Voditelja ronjenja što je i bio
zajednički cilj GRT-a i HRS-a. Uvidom u službenu dokumentaciju i prijedloge
GRT-a još od 2001. godine može se utvrditi da GRT nikada nije zahtijevala
organizaciju ronjenja za članove neprofitnih udruga uz financijske naknade.
Tome naprotiv, službeni prijedlog GRT-a bio je da članovi udruga (klubova) s
prebivalištem u RH nesmetano izvode individualno ronjenje na cjelokupnom
akvatoriju RH uz posjedovanje samo članske karte udruge koja je prema državi
podmirila propisane obveze, bez obzira na ronilačku kvalifikaciju koju
posjeduju pojedini članovi – individualni ronioci.
Individualno ronjenje za osobne potrebe (uz
podmirenje naknade od 2400 kuna za godinu dana)
Individualni način ronjenja određen je za pojedince koji ne žele roniti pod
nadzorom i nije usmjeren običnim "malim ljudima" te je krajnje netočno i
nekorektno podmetanje informacija od strane pojedinaca i od strane HRS-a da
ovu taksu moraju platiti svi ronioci (strani i domaći) pa tek onda mogu
roniti u RH preko centara ili udruga.
Pretpostavljamo da je ovaj iznos je tako određen jer je u slučajevima
potreba traganja i spašavanje na moru, kada su u pitanju pojedinci bez
službenih voditelja, praksa pokazala da su inervencije vrlo skupe za državne
organe (lučka kapetanija, policija, pokretanje helikopteri i drugo). Dakle,
samo oni koji se žele samostalno baviti ronjenjem plaćaju 2.400 kuna.
Tako je država zaštitila svoje interese, jer zbog velikog broja ronilaca
izvan ikakve službene kontrole i stručnog nadzora voditelja ronjenja, tj.
zbog sigurnosti ronilaca, odredila da se razina sigurnog ronjenja mora
povećati. Kao znakoviti primjer možemo navesti tragični slučaj stradanja
češkog turista i pripadnika specijalne policije na Šolti prošle godine.
Individualno ronjenje u svakom slučaju ne bi trebalo biti interes HRS-a.
Individualni ronioci nisu članovi bilo koje udruge. Očito se HRS postavlja u
položaj zaštitara nekakvih viših interesa svih građana Hrvatske i Europe,
podmeće fraze i floskule o sputavanju "slobode kretanja" i "ustavnih prava".
U prijedlozima izmjena pravilnika GRT-a stoji da naknadu za individualno
koncesijsko odobrenje određuje Ministarstvo pomorstva, prometa i veza. Tako
je naknadu od 2.400 kuna za individualno ronjenje predložilo upravo MPPV, a
nije istina da je iznos odredila Grupacija ronilačkog turizma jer se ona u
iznose naknada državne uprave nema pravo miješati. O prijedlogu iznosa
individualnog koncesijskog odobrenja od 2.400 kuna od strane MPPV-a, bila je
upoznata i uprava HRS-a, ali tada nitko od strane HRS-a nije reagirao.
Na kraju
Pitanje se postavlja: Zbog čega prosvjeduje
Hrvatski ronilački savez koristeći nezadovoljstvo pojedinaca uslijed odredbe
o novim uvjetima individualnog ronjenja?
Prijedlozi HRS-a uglavnom su se svodili oko cijene izdavanja njihove
ronilačke iskaznice (povećanje cijene sa 100 na 200 kuna) koju izdaje HRS
temeljem starog i ovog novog pravilnika, mora je kupiti svaki ronilac koji
roni u Hrvatskoj, kako domaći tako i strani. Interes saveza je jasan:
prodati što više ronilačkih iskaznica, ukazati na "važnost" iste preko
projekata gdje se temeljem Pravilnika 60% iznosa od cijene izdvaja u
namjenska sredstava u korist podvodnih aktivnosti.
Tako se iza nedvojbeno korisnih projekata u podvodnim aktivnostima kriju
preostali (30% cijene iskaznice) izravni prihodi HRS-a u iznosu od 1.500.000
kuna (53.000 iskaznica x 30 kuna od svake prodane iskaznice) koja su
ostvarena prodajom istih u 2002. godini. Povećanje cijene ronilačke
iskaznice ostvarilo bi HRS-u još veća sredstva, a ovim Pravilnikom uz sada
neophodne koncesije i Odobrenja za individualno ronjenje, smisao ronilačke
iskaznice je u cijelosti doveden u pitanje.
Upravo je to pozadina cijele ove medijske kampanje. Iako je ronilačka
iskaznica koju izdaje HRS "opstala" i u novom Pravilniku, ona je sada
bespredmetna i suvišna, te osuđena na ukidanje. Ronilačka iskaznica kao
javna isprava u distribuciji amaterske neprofitne udruge građana (HRS)
predstavlja pravni presedan.
GRUPACIJA
RONILAČKOG TURIZMA
UDRUŽENJA NAUTIČKOG TURIZMA
HRVATSKE GOSPODARSKE KOMORE
|